Socijalna anksioznost

Autor: Hrabri telefon

Kategorija: Emocije,Mentalno zdravlje

Osobe koje imaju socijalnu anksioznost doživljavaju izražen strah od različitih socijalnih situacija koje uključuju interakciju s drugim ljudima, ali i situacija u kojima ih drugi ljudi na neki način procjenjuju. Najčešće prilikom prezentiranja ili javnog nastupa, socijalno anksiozne osobe doživljavaju intenzivan strah da će svojim ponašanjem kod drugih izazvati ismijavanje i odbacivanje.
Važno je znati kako je u situacijama procjenjivanja od strane drugih ljudi prirodno i očekivano pojavljivanje određene razine brige i napetosti, kao i straha. Međutim, kod socijalno anksioznih osoba ove emocije često su izrazito intenzivne i puno veće od realne prijetnje u konkretnoj situaciji, stoga im one otežavaju funkcioniranje u svakodnevnom životu. Ponekad strah od socijalne situacije može biti toliko snažan da dovodi i do napadaja panike. Čak i kada su osobe svjesne da je njihov strah iracionalan, one imaju osjećaj kako ne mogu ništa učiniti da ga zaustave ili smanje njegov intenzitet. U takvim situacijama se preporuča potražiti pomoć stručnjaka, poput psihologa, psihijatra ili psihoterapeuta, koji znaju i mogu pomoći osobama nositi se sa socijalnom anksioznošću te umanjiti razinu uznemirenosti.

Kako socijalna anksioznost djeluje?

Socijalna anksioznost djeluje preko mehanizma koji se naziva samoispunjavajuće proročanstvo, a odnosi se na uvjerenje da će se osoba svojim ponašanjem osramotiti u socijalnim situacijama te da će ju drugi ismijati i odbaciti. To uvjerenje izaziva osjećaje straha i anksioznosti koji posljedično utječu na ponašanje osobe u socijalnim situacijama. Visoke razine straha i anksioznosti se očituju kao znojenje, crvenjenje ili zamuckivanje koje mogu primijetiti i druge osobe, pa moguće i ismijati. Strah od ismijavanja dovodi do još snažnijih neugodnih emocija u socijalnim situacijama i na taj način ostvaruje početne strahove.

Važno je znati da je tuđe ponašanje i reagiranje moguće doživjeti negativno čak i ako ono nije takvo. Naime, do ugodnih i neugodnih emocija ne dovodi samo tuđe ponašanje, nego i način na koji osoba protumači tuđe ponašanje.

Kao posljedica, osobe izložene neugodnim emocijama počinju izbjegavati buduće socijalne situacije, bježati iz njih ili ih proživljavati uz visoku razinu anksioznosti i neugode.

Kako prepoznati socijalnu anksioznost kod sebe?

Tinejdžeri sa socijalnom anksioznošću često kažu kako u socijalnim situacijama doživljavaju promjene u tri različita područja:

Tjelesne promjene - crvenjenje, drhtanje, znojenje, napetost, stezanje u prsima, lupanje srca, nedostatak daha, knedla u grlu, zvonjava u ušima, glavobolja, vrtoglavica, mučnina, suha usta…
Promjene u razmišljanju - negativne misli i uvjerenja – npr. “sigurno ću se osramotiti” ili “ispast ću glup/a”
Promjene u ponašanju - bijeg od situacije, izbjegavanje socijalnih situacija, druga ponašanja koja vraćaju osjećaj sigurnosti – npr. sjedenje u zadnjoj klupi

Kako prepoznati socijalnu anksioznost kod prijatelja?

Tinejdžeri sa socijalnom anksioznošću češće su tihi i povučeni, izbjegavaju kontakt očima te se povlače u sebe kada ih se potiče na razgovor. Često ih je strah profesoru postaviti pitanje ili u razredu ispred svih reći rješenje zadatka, izrazito se boje prezentiranja pred drugima, izbjegavaju druženja i razgovor s vršnjacima, često sjede sami te imaju manji broj prijatelja. Ako osoba ima neke od ovih karakteristika, to može ukazati na teškoće nošenja sa socijalnim situacijama.

Što ti može pomoći?

Razgovor – ponekad iznošenje svog straha i tjeskobe osobi koja te može saslušati i razumjeti može značiti puno. To može biti roditelj, prijatelj, nastavnik ili stručni suradnik u školi ili bilo koja druga osoba kojoj vjeruješ.
Tehnike opuštanja – duboko disanje, zamišljanje neke ugodne situacije ili sigurnog mjesta.
Preispitivanje negativnih misli i uvjerenja – pokušaj razmisliti koliko su misli poput „Sigurno ću se osramotiti” istinite. Postoje li neki dokazi koji potvrđuju da će se to dogoditi? Što bi rekao/la prijatelju da ti kaže tako nešto?

Preusmjeravanje pažnje – umjesto razmišljanja o tjeskobi i promjenama koje osjećaš, pokušaj usmjeriti pažnju na nešto drugo (primjerice, možeš brojati unatrag od 100 do 1 ili pronaći u svojoj okolini 5 stvari zelene boje).
Zadržavanje u situaciji – to može biti zastrašujuća pomisao, no možeš početi i s vrlo kratkim izlaganjem (primjerice, pokušati nekoliko minuta dulje ostati u toj situaciji)
Nagrađivanje - svaki put kad uspiješ ostati u situaciji koja ti izaziva strah, nagradi se nečim što te veseli (primjerice, pojedi slatkiš, pogledaj epizodu najdraže serije, nazovi blisku osobu, napravi toplu kupku i sl.)

Ako primijetiš simptome socijalne anksioznosti, važno je znati da se s njom ne moraš nositi sam/a. Iako su osjećaji treme i anksioznosti u određenim socijalnim situacijama prirodni i očekivani, ako postanu izrazito intenzivni i onemogućuju ti da osjetiš zadovoljstvo u životu i druženju s drugima, važno je da potražiš stručnu pomoć kako bi ti bilo bolje.

Za osobu sa socijalnom anksioznošću traženje pomoći može biti neugodan korak jer uključuje komunikaciju s drugim osobama za koje često strahuju da će ju odbaciti. Prvi korak može biti podjela brige s nekim koga dobro poznaješ i u koga imaš povjerenja. To može biti netko od članova tvoje obitelji, prijatelj te nastavnik ili psiholog u tvojoj školi.